http://paolacat.altervista.org/immagini/home/lip_and_rose_gif.gif
www.dakys-books.ucoz.net
Main | Glagol, pa sve po spisku - dakys-books | Registration | Login
 
Petak, 2024-03-29, 4:25 PM
Welcome Gost | RSS
[ New messages · Members · Forum rules · Search · RSS ]
  • Page 1 of 1
  • 1
dakys-books » FORUM » Aktuelnosti » Glagol, pa sve po spisku
Glagol, pa sve po spisku
MeMySelfAndIDate: Ponedeljak, 2010-10-04, 1:30 AM | Message # 1
Private
Grupa: Moderatori
Poruke: 13
Reputacija: 0
Status: Neopravdano odsutan
Psovke su sastavni deo svih kultura - čine oko 1% vokabulara,a bilo ih je još u starom Egiptu, gde su najsočniji izrazi uklesani u zidove piramida

Izreka „psuje kao kočijaš“ danas bi možda mogla da bude modifikovana u "psuje kao Englez", jer su stručnjaci za jezik izračunali da u Engleskoj postoji 7.500 psovki. Mađari raspolažu sa 5.000 psovki, a mi ih imamo gotovo duplo manje nego Englezi, "samo" 4.000.

Psovki je bilo još u starom Egiptu, gde su najsočniji izrazi uklesani u zidove piramida. Spomenute su i u Dušanovom zakoniku. Ima ih i u Šekspirovom "Hamletu" i „Henriju Petom“. Nepristojne reči izgovarala su i kraljevska usta. Recimo, čuvena kraljica Elizabeta Prva je, poput svog oca Henrija Osmog, bila poznata po "slobodnijem" jeziku na dvoru i favorizovanju pozorišnih zabava u kojima je bilo skarednosti.

 
MeMySelfAndIDate: Ponedeljak, 2010-10-04, 1:31 AM | Message # 2
Private
Grupa: Moderatori
Poruke: 13
Reputacija: 0
Status: Neopravdano odsutan
PROTIV SVOJE VOLJE
Neki ljudi ne žele da izgovaraju psovke, ali to je jače od njih, jer imaju poremećaj zvan koprolalija. Katkada nekontrolisano kažu jednu psovku, a nekada rafalno iz njih izađe više rečenica u kojima dominiraju uvredljive reči, a sve to je propraćeno fizičkim i glasovnim tikovima i grčevima lica. Ovaj poremećaj javlja se, prema procenama Svetske zdravstvene organizacije, kod 15 odsto ljudi koji pate od Turetovog sindroma.

Psovke su sastavni deo svih kultura - čine oko jedan odsto vokabulara. To su pogrdne, uvredljive reči, sintagme ili rečenice, a zajedničko im je to da se smatraju nepristojnim i nepoželjnim u kulturnom društvu. Upućuju se u besu, njima se nešto izvrgava ruglu, upotrebljavaju se i kao poštapalice u opuštenom razgovoru. Dok lingvisti tvrde da je psovanje deo ljudske prirode i da se psovke prenose sa kolena na koleno, mnogi psiholozi smatraju da je psovka odraz naše nemoći i tvrde da psovanje predstavlja negativno emocionalno ponašanje i manjak emocionalne inteligencije. Osobe koje češće psuju su dominantne i ekstrovertne, a uvredama i ružnim rečima pribegavamo kad ne znamo kako da na prikladan način kontrolišemo sopstvene emocije. Psujemo kada ne umemo na pravi način da upravljamo emocijama. Ružnim rečima izražavamo čitav spektar osećanja: ljutnju, iznenađenost, bes, nemoć, očaj, ljubomoru, prestravljenost, a katkad i zahvalnost, radost, ushićenost, zadovoljstvo.

Tokom istorije one su uglavnom bile vezane za bogohuljenje i svetogrđe. A danas je najčešće reč o pogrdnim sinonimima za pojmove vezane uz seks, polne organe, mada im je spektar širok.

Psiholog Timoti Džej, profesor na katedri za psihologiju u Masačusetsu, ovom temom se bavi već 35 godina. Kaže da češće psuju muškarci, mlađe osobe, i ljudi iz siromašnih slojeva društva, te da izbor psovki uglavnom zavisi od društva u kom se nalazimo - u mešovitom se koriste blaže, a u muškom sočnije.

Istraživanja koja je sproveo pokazala su da su u SAD najčešće psovke na rasnoj osnovi, dok Evropljani raspolažu sa najrazličitijim. Seks je najčešći sadržaj psovki na engleskom, ruskom, nemačkom, francuskom, italijanskom, španskom, kineskom, pa i na srpskom jeziku.

U našem jeziku, procenjuje se, postoji oko 300 predmeta koji se koriste u psovkama. Uglavnom se kreće od čuvenog glagola "j....", a onda se ređa sve po spisku – bliža i dalja rodbina, Bog, hleb, sunce, svi sveci, ali i miš, pas... Ne škrtari se sa psovačkim repertoarom na stadionima, u autobusima, na ulici, televiziji... Na ovim prostorima postoji nešto čega nema nigde na svetu – pojedinci, kada žele da se pohvale koliko su sa nekim bliski, kažu: "Sa njim sa na j... si mater". Psovke su postale toliko rasprostranjene, da ih koristimo čak i prilikom udeljivanja komplimenata: "J... te, što su ti dobre cipele!".

U Nemačkoj postoje psovaonice, telefonski brojevi na koje svako može da uputi salve ružnih reči. O tome kako funkcionišu, najslikovitije govore reči kojima se reklamiraju: "Oslobodite se frustracija! Pružamo vam mogućnost da nas psujete uz uobičajenu cenu telefoniranja. Garantovano slušanje! Kod nas su vaše psovke u najboljim rukama! Ako to radite na ulici, sa prijateljima, poznanicima ili rođacima, to uglavnom ispadne skuplje. Mi se radujemo vašim psovkama".

Mišljenja psihologa o psovanju su različita. Neki misle da ono može biti katarzično. Jedno američko istraživanje pokazalo je da je psovanje u kancelariji korisno i za radnike i za šefove, jer pomaže u stvaranju dobrog timskog duha, borbi protiv stresa, omogućava kanalisanje frustracija i pokazuje solidarnost grupe.

Potvrda da u psovkama ima i nečeg dobrog, stigla je prošle godine i sa britanskog Univerziteta Kil. Eksperiment je pokazao da izgovaranjem psovki možemo da istrpimo više fizičkog bola. Dok ih ponavljamo aktivira nam se amigdala (grupa nervnih ćelija čija je aktivnost često praćena ubrzanjem otkucaja srca), ubrzava nam se puls, raste agresija, a sa njom i adrenalin.

Lekari tvrde da je psovka proizvod rada nižih moždanih centara, o čemu govori gubitak govora koji se javlja posle moždanih udara. Naime, iskustvo je pokazalo da su prve reči koje pacijenti, koji se oporavljaju od šloga, izgovore tačno i tečno – psovke!

Izvor: Novosti

 
dakys-books » FORUM » Aktuelnosti » Glagol, pa sve po spisku
  • Page 1 of 1
  • 1
Search:


DOBRODOŠLI